Koja je svrha života?

Poglavlja 2 i 3 Knjige Postanka govore nam da je Adam stvoren na sliku Božiju i da mu je data sposobnost za odnos s Bogom. Ta priča otkriva razgovor, saradnju, partnerstvo i odnos između Adama i Boga.

Božija želja za odnosom nije bila ograničena samo na Adama. On je također stupio u saveznički odnos s Izraelom. “…i hodit ću među vama i biti vaš Bog, a vi ćete biti narod Moj” (Levitski zakonik 26,12). Isus je naglasio važnost odnosa tako što je poučavao svoje učenike da ostanu u Njemu (Ivan 15,1–10), obećao da će se otkriti onima koji Ga vole (Ivan 14,21) i svoje sljedbenike nazivao prijateljima (Ivan 15,15). Svaki od ovih odlomaka pokazuje Božiju želju za odnosom.

Jer svi su zgriješili i izgubili Božiju slavu (Rimljanima 3,23). Grijeh je kršenje Božijeg zakona, a za grijeh postoji kazna. Rimljanima 6,23 nam otkriva kaznu za kršenje Božijeg zakona: „Jer plata grijeha je smrt…” Plata je ono što zaslužujemo za svoja djela. Prema Bibliji, svi smo zaslužili smrt.

Kada Biblija govori o smrti, ona prvenstveno govori o odvajanju. Kada fizički umremo, naš duh se odvaja od tijela. Na sličan način, kada smo duhovno mrtvi zbog grijeha, naš duh je odvojen od Božijeg Duha. „…no, grijesi vaši otvoriše provaliju između vas i Boga vašeg, ” (Izaija 59,2).

Mnogi ljudi vjeruju da će ih dobra djela učiniti prihvatljivima pred Bogom. Nažalost, ne postoji precizno mjerilo za „dovoljnu dobrotu”. Biblija ne kaže: „Ako si većinu vremena dobar, prihvatljiv si Bogu” niti „Tri dobra djela poništiće jedno loše”. Bez jasnog standarda dobrote, postavlja se pitanje: koliko dobra je dovoljno dobro?

Biblija nam pomaže da shvatimo da naš problem nije nedostatak dobrote, već su posljedice grijeha problem. Nikada ne bismo mogli obnoviti svoj odnos s Bogom jer grijeh donosi smrt i obmanu. Poslanica Efežanima 2,1 poučava da smo bez Krista/Hrista bili mrtvi zbog svojih prestupa i grijeha. Druga poslanica Korinćanima 4,3-4 otkriva da nas, bez Božije intervencije, bog ovoga svijeta zasljepljuje o istini. Ne možemo učiniti ništa da se pomirimo s Bogom jer mrtvi ne djeluju, a oni koji su u zabludi ne vjeruju.

Kazna za grijeh je smrt. Isus umire na krstu/križu kako bi platio kaznu za naš grijeh. Njegova žrtva omogućila je pomirenje. „Jer ako smo pomireni sa Bogom kroz smrt Njegovog sina dok smo još bili neprijatelji, još bolje ćemo , već pomireni, biti spašeni Njegovim životom” (Rimljanima 5,10).

Iako je Isusova smrt platila kaznu za naš grijeh, upravo nam Njegovo uskrsnuće donosi nadu u vječni život. “Neka je blagoslovljen Bog i Otac… koji nas po Svom velikom milosrđu, uskrsnućem Mesije Isusa od mrtvih, ponovo rodi za živu nadu ” (1. Petrova 1,3).

Isusova smrt je platila dug za naše grijehe; Isusovo uskrsnuće čini odnos stvarnošću.

Isus je često govorio o vječnom životu (Ivan 3,15-16; 4,14; 5,39; 6,40). Mnogi ljudi pretpostavljaju da vječni život znači odlazak na nebo nakon smrti. Ali Isus to nije rekao. U Ivanu 17,3 Isus je rekao: “A Vječni život znači da spoznaju Tebe.” Vječni život znači poznavati Boga, iskusiti pomiren odnos s Bogom.

Prema Bibliji, vječni život je dat onima koji se okrenu od svojih grijeha polažući vjeru u ono što je Isus učinio za njih. Biblija taj čin okretanja od grijeha naziva pokajanjem. To ne znači da će osoba biti bez grijeha, već da više žele Boga nego grešne postupke.